Parni Valjak

  "Mislim da je dobro što dulje zadržati dijete u sebi. Potpunu slobodu mogu poistovjetiti s djetinjstvom - svijet ti je do koljena tvojih roditelja, a ispod koljena je tvoj. Možda je i alibi kad treba donositi neke odluke i priklanjati se konvencijama"...
... neka su od razmišljanja glavnog autora u Parnom valjku Huseina Hasanefendića-Husa koja je rekao u   intervjuu za Muzika.hr prije dvije godine i koja dobro objašnjavaju estetiku nastajanja povratničkog albuma   Parnog valjka, prvog nakon, i boljeg od solidnog "Pretežno sunčano?" iz 2004.
 Novi album "Stvarno nestvarno" proslava je svega što je Parni valjak činio u svojoj 35-godišnjoj karijeri: s muzičke strane čuju se 'veliki' refreni, pogodni za zborno pjevanje na koncertima, a gitaristička tutnjava i moćna puhačka sekcija, uz preciznu i kompetentnu ritam sekciju daje nasaftan i mastan obrok za sve fanove rock'n'rolla glavnog toka, iliti mainstream rocka. Deset je pjesama, kao začini su ubačeni elementi soula i bluesa, i u svakoj se nalazi melodijska dionica koja će se za uho zalijepiti poput čička i pozivati da pjesmu preslušate opet.
 
Pjevanje Akija Rahimovskog je na visoko profesionalnoj razini, a upravo takvo je i sviranje ostatka benda. Hus je bendu podario 10 boljih pjesama nego na "Pretežno sunčano?", bend je fokusiran, iz svake pjesme osjeti se želja autora, glazbenika i pjevača da kaže baš sve što može u datom trenutku, i to im uspijeva, a osim toga, rijetko na ovom albumu Valjak zvuči isforsirano, kao što povratnički albumi starih bendova već znaju zvučati.
Doduše, povremeno je prisutna infantilnost, ali valjda to tako treba biti jer se tako Hus i ekipa osjećaju. Uvodna "Nakon svih godina" već je dvije godine u eteru i postavlja osnovni ton ploče: momak koji baš nije uvijek bio u realitetu je dobio lekciju od stvarnosti i bivše cure jer se previše igrao s njom, a u ostatku ploče se izmjenjuju tematike snova, ideala i vjerovanja.
Hus još njeguje poetiku 'hvali odraslost, drž' se djetinjstva': često se susreću priželjkivanje i sanjarenje, te želja za lutanjem, programatski opisana stihovima "ne dam mašti da nestane i ne dam djetinjstvu da prestane" u naslovnoj pjesmi.
Za one koji nisu shvatili od prve, sličan se teritorij posjećuje u narednoj "Kralj iluzija", a i "Aleluja" počinje stihovima "Dobro jutro draga moja u ovo vrijeme teških snova". Zato "Istina" ima vrlo mračno-blueserski štih (istina boli?), a zaključna, akustični valcer "To sam stvarno ja" solidno završava četrdesetominutnu priču o pedesetak godina starim sanjarima koja će prilično razveseliti stare fanove Parnog valjka, a moguće je da svojim tako dobrodušnim i zarazno naivnim diskursom privuče u svoje krilo nekog kome se Valjak do sada nije pretjerano sviđao.